Never been better

Never been better

Objavljeno 14.05.2007

Prošli su se vikend u Münchenu  desila dva događaja koja su imala veze sa Bosnom.

U Art-kinu Deutsche Museum se trenutno  prikazuju filmovi u okviru ciklusa „Czech on Tour“. U nedjelju 13.05.2007 je prikazan film „Never been better“ rediteljke Ivane Milošević. Gospođa Milošević je rodjena u Sarajevu 1976 godine i od 1995 živi u Češkoj gdje studira filmsku režiju. Stekla je pravo na češko državljanstvo i, obzirom da Česi ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo, morala se odlučiti za bosanko ili češko. To joj je bio povod da napravi jedan dokumentarni film o njenom putovanju kroz BiH. Na tom putovanju je htjela saznati koliko se BiH promijenila u 10 godina, koliko je izbivala iz svoje domovine. Pri tome je razgovarala sa običnim ljudima u Sarajevu, Srebrenici, Bratuncu, Mostaru i zapadnoj Hercegovini. Njen sagovornik je bio Jovan Divjak, četnici, prof. Zdravko Grebo, osnivači Titoslavije…

Film se završava scenom ceremonije u kojoj prima češko državljanstvo.

 Moram priznati da me je film prilično deprimirao. I ja imam istu dilemu. Mogao bih dobiti njemačko državljanstvo samo ako se odreknem bosanskog. Ne mogu to da prelomim i odreknem se pripadnosti Bosancima. Previše imam bosanskog da bih bio Švabo a i primio sam puno toga švapskog da bih bio samo Bosanac. Dok nisam imao porodicu u Njemačkoj, često sam se pitao, kad bi mi se nešto desilo, gdje bih bio sahranjen. Moji povratci sa odmora iz Bosne su mi uvijek teško padali jer mi je svaki put bivalo jasnije da više ne pripadam ni u Bosni a i da u Njemačkoj nisam kod kuće. Imao sam osjećaj da lebdim između dva svijeta koja su jako različita i udaljena jedna od drugih. Kad sam prvi put bio u Sarajevu nakon rata prošetao sam Marijin Dvorom. Zaprepastilo me je da ja koji sam odrastao na Marijin Dvoru nisam sreo nijednog poznanika. Jedino poznato lice bio je Mišo čistač cipela. Došlo mi je bilo da ga zagrlim! Naravno, da je tako krivi smo i mi koji smo otišli.

Zasnivanjem porodice je München postao moje “kod kuće” ali je Bosna ostala moja domovina. Sa državljanstvom ću još pričekati. Možda se Švabe smiluju i dozvole dvojno državljanstvo.

 

Drugi događaj sa obilježjem Bosne je bio koncert “Kad bih bio Bijelo dugme”. Bebek, Tifa i Alen sa bandom su održali četverosatni koncert na kojem su izvodili pjesme Bijelog dugmeta i vlastite pjesme. Bilo je 2-3 hiljade ljudi. Koncert se nije mogao mjeriti sa koncertom originalne postave, ali je bio pošteno odrađen. Iznenadilo me je koliko je bilo mladih ljudi koji nisu bili ni rođeni kad je izdat posljednji album. Svi su znali sve pjesme iako je veliki dio njih rođen u dijaspori. I onda poredim ove mlade ljude i one idiote iz Bratunca i zapadne Hercegovine iz filma…

 Izgleda da se i sa njemačkim pasošem može biti Bosanac i Hercegovac.