Pažnja! Predrasude!

Pažnja! Predrasude!

Nedavno je odigrana utakmica izmedju Čelika i Želje u Zenici. Na toj utakmici je došlo do sukoba navijača tj Zeničana i Sarajlija.

Zašto Zeničani mrze Sarajlije? Je li Zenica za Sarajevo provincija? Gdje počinje a gdje prestaje provincija?

Koliko često smo čuli nekog Sarajliju kako o nekome „došlji“ kaže: „Štaaaaa će on, papak iz Zenice” (ili Foče, ili Gruda)! Koliko često smo sami to isto pomislili ili izgovorili? Treba li onda da nas čudi da nas ne vole kad odemo negdje izvan naše avlije?

Sir Peter Ustinov je bio glumac, redatelj, muzičar, pisac, gradjanin svijeta. Jedna od njegovih knjiga je „Pažnja! Predrasude!“ U ovoj odličnoj knjizi Sir Ustinov se bavi predrasudama, kako one nastaju, koliko su štetne…

Predrasude su prisutne svuda. Uglavnom nastaju iz neznanja, iz lijenosti ili straha da se čovjek pozabavi nekom temom. Predrasude su kočnice društva i razumijevanja medju ljudima. Svako od nas se već sukobio sa njima i bio njihova žrtva. To nas ipak ne sprječava da sami imamo neke predrasude. Dolaskom na Zapad i ja sam se susretao sa predrasudama. Jedna od čestih je da Balkanci hodaju sa nožem medju zubima i samo gledaju kako će nekoga prevariti, opljačkati… Kad su me Zapadnjaci malo bolje upoznali, hvalili su me kako sam se dobro integrirao u njemačko društvo. Ja sam njima rekao, da to nije bilo teško jer mi na Balkanu, u provinciji, ne živimo u pećinama i da se naš način života ne razlikuje puno od života na Zapadu. Predrasude prema provinciji su svuda jako izražene. Provincija je po tim predrasudama manje vrijedna, primitivna a njeni stanovnici nisu na nivou „neprovincijalaca“. Samo i „neprovincija“ je opet u očima nekog drugog provincija. Svi smo mi u nekom vidu provincijalci.

Kad bi se svi mi odupirali predrasudama. svijet bi bio puno jednostavniji i prijatniji za življenje. Bilo bi nam puno lakše nekoga prihvatiti iako navija za neki drugi tim.