Blentovina

Blentovina

Kao dijete provodio sam školski raspust kod dede na selu. Bili su to bezbrižni dani puno drugačiji od onih u gradu. Mogao sam raditi stvari koje su bile nemoguće ili teško izvodljive u gradu. Jedna od aktivnosti, koje je bilo teško upražnjavati u gradu, je bilo penjanje na drveće. Kao gradsko dijete nisam baš bio vičan penjanju. Ka vrhu je nekako i išlo ali silaženje je već bio nešto veći problem.

Jednom sam se bezuspješno pokušavao popeti na jednu šljivu. Dedo me je vidio iz kuće, otvorio mali prozor, proturio glavu vani i viknuo: “Silazi, blentovino jedna! Svrataćeš!“.

Ova riječ „blentovina“ se duboko urezala u moje sjećanje. „Blentovina“ dolazi od riječi „blento“ i ima malo oštrije značenje. Jedna od mojih najdražih riječi u bosanskom jeziku je: „blento“. Ta riječ ima nešto nježno i blago. Nju ne možeš reći nekome ko ti nije drag. Ponekad kažem mojoj Švabici kad uradi nešto otkačeno: „blento!“. Pokušavao sam naći adekvatnu njemačku riječ, ali mi nije uspjelo. Objasnio sam joj značenje i ona zna da to nije ništa negativno nego i izraz ljubavi.

U njemačkom jeziku postoje riječi koje je teško prevesti. Jedna od tih riječi je: „Geborgenheit“. Nisam uspio naći adekvatnu riječ za nju u bosanskom jeziku. Značenje bi se moglo ovako opisati:

To ti je kad dodješ kući, zatvoriš vrata, okreneš ključ u bravi i sve ono što je ostalo iza zatvorenih vrata ti je apsolutno nebitno.

Bitno je samo ono što se nalazi s ove strane vrata: tvoja porodica, tvoj dom, tvoj mir.

E, to je taj osjećaj.