Drvo prijateljstva

Drvo prijateljstva

“Drvo života” (“Tree of life”) je jedno od glavnih znamenitosti Bahreina. Nalazi se na glavnom ostrvu, oko 2 km udaljeno od Dschabal ad-Duchan (arapski جبل الدخان), najvišeg brda bahreinskog ostrva (135m). Kažu da je drvo staro više od 400 godina i proglašeno je čudom prirode. Slijedeći izvor vode je udaljen 1,2 km i nije poznato na koji način dolazi do vode neophodne za život. Vjerojatno korijen doseže do velikih dubina, širina i tako stotinama godina odolijeva veoma teškim uslovima za život.

Prijateljstva ne traju, čisto iz bioloških razloga, tako dugo kao što je životni vijek „Drveta života“. Korijeni drveta prijateljstva mogu također biti veoma duboki, crpe snagu iz zajedničkih doživljaja i zahvaljujući tome drvo preživi nepogode i iskušenja. Mnoga od njih ne prežive i jednostavno se osuše i uruše.

„Drvo prijateljstva” sa Ciletom i Nenadom je posađeno na dočeku 1989 godine. Ne vjerujem u slučaje i mislim da je jednostavno tako moralo biti, da budem pozvan na doček na kojem su i oni bili. Pili smo, pjevali i slavili kao da smo znali da je to početak nečega novoga, velikoga. Slijedeće dane smo se družili, uvijek iznova gledali film „Top secret“ i radovali se kad bi otkrili neki, do tada nezapaženi, detalj filma. Ljeto smo proveli u Ciletovoj kući u Trsteniku na Pelješcu, uveče pecali na molu, pili vino, svirali gitaru i pjevali uz svjetlost fenjera. Trstenik je bio luka gdje je naše prijateljstvo uplovilo i bacilo sidro.  Slijedeću Novu godinu smo dočekali u vikendici mojih roditelja, u Fojnici. Tri dana smo se družili, gledali Bečki novogodišnji koncert i radovali se kad bi u sali vidjeli prazno mjesto, jer se govorilo da je koncert godinama unaprijed rasprodat. Nismo ni sanjali da će do slijedećeg, zajedničkog novogodišnjeg dočeka proći jako puno vremena. Slijedio je moj odlazak u Njemačku, rat. Uprkos ratu održavali smo kontakt na liniji Sarajevo – München, onoliko i tako često, kako je bilo moguće. Rat je prošao, mi se poženili i viđali ljeti kad bi došao u Bosnu.

Ove godine, nakon 28 godina, smo ponovo zajedno slavili Novu godinu. Naše „Drvo prijateljstva“ je došlo u posjetu bahreinskom „Drvetu života“. Nenad i Selma sada žive kao „Gasterbeiteri“ u Bahreinu i pozvali su Cileta i Dženanu, mene i moju Nicole da dođemo kod njih i provedemo par dana zajedno. Doček Nove godine je bio na terasi zgrade sa divnim pogledom na grad i uz bosanske specijalitete. Vrijeme je učinilo svoje. Postali smo stariji, sa manje kose a više kila, ali ne i ozbiljniji. Smijali smo se starim anegdotama i stvarali nove. Srećom i naše životne saputnice se potpuno uklapaju u naše odnose.

Proveli smo nezaboravne dane i kad smo se razišli svako svojim putem, postalo nam je jasno koliko smo vezani i koliko su duboki korijeni našeg „Drveta prijateljstva“.

Prije odlaska smo posjetili bahreinsko „Drvo života“ i vidjeli da ga ipak neko zalijeva.