Ping-pong loptica, joint i Crvenkosa

Ping-pong loptica, joint i Crvenkosa

        Ima stvari u životu koje ne želimo nikada više doživjeti. Postoje neke koje bismo tako rado ponovili, ali su nepovratno nestale iz naših života. Takve stvari nam ostaju u lijepom sjećanju. Možda su ta sjećanja upravo zbog toga lijepa, jer ne znamo kako bi se završila i u našoj mašti imaju sretni završetak.

Uvijek sam rado igrao stoni tenis. U našoj vikendici smo sklepali sto i kao mrežicu smo koristili vrećicu za krompir. Mali sto i reketi od šperploče nam nisu smetali da organiziramo prave turnire u komšiluku. Jednog dana se turnir zakuhao i u žaru borbe nam je pukla jedina ping-pong loptica koju smo imali. Moji roditelji nisu bili kod kuće i mi nismo imali para da kupimo novu. Htjeli smo po svaku cijenu igrati dalje ali sa puknutom lopticom nije išlo. Odlučili se smo na očajnički korak tj. da u samoposluzi ukrademo lopticu. Muvali smo se po samoposluzi, ja sam iskoristio priliku i strpao jednu lopticu u džep. Na putu ka kući sam se ponosno igrao sa lopticom. U jednom trenutku je nezgodno odskočila, završila ispod mog stopala i pukla. Tada mi je postalo jasno da krađa nije za mene i da se kanim ćorava posla. Time se završila moja kratka karijera lopova.

U nekim situacijama i raspoloženjima čovjek poželi da je negdje drugo, u nekom drugom svijetu. U jednoj teškoj fazi mog života želio sam da za kratko vrijeme uronim u jedan drugi svijet. Imao sam jednog prijatelja koji je često uranjao u drugi svijet. Tako i ja odlučim da vidim kako je sa druge strane stvarnosti. Dobio sam od njega jedan joint, zaključao se u stan, isključio telefon i preduzeo sve mjere da, dok sam u drugom svijetu, ne napravim neku glupost. Kako sam samo bio nevozan! Konačno sam zapalio joint i sa velikim očekivanjem povukao dim. U početku nisam ništa osjetio. Ubrzo mi se počelo mantati tjeralo me na povračanje. Slijedeća dva sata sam proveo sa glavom u klozetnoj šolji i svoju sam dušu ispovračao. Danima nakon toga sam bio jako depresivan i moj svijet je bio još gori. Onaj drugi svijet nisam ni vidio. Nikad više nisam uzeo drogu.

Da bih promijenio nešto u mom svijetu na bolje, preselio sam u jednu garsonjeru. U zgradi je bilo puno garsonjera u kojim su stanovale samice i samci. Time su se otvorili sasvim novi horizonti. Ubrzo sam primijetio jednu komšinicu crvene kose, pjega na nosu i plavim očima od kojih je zastajao dah. Ponekad bi se sreli u liftu i razmijenili par riječi. Možda sam si bio to umislio, ali imao sam osjećaj da nešto lebdi u zraku. Svaki put bi mi se nasmiješila i ljubazno pozdravila. Jednog dana je čak i pritisnula dugme u liftu za sprat na kojem sam stanovao. Pomislio sam: “Čovječe, ona zna gdje stanujem!? Tu ima nešto!“. U tom trenutku sam se definitivno u nju zaljubio. Na žalost, naši susreti su trajali jako kratko jer sam stanovao na drugom spratu. Svi muškarci maštaju o tome da ostanu u liftu zaglavljeni sa jednom atraktivnom ženom. Ovaj prokleti švapski lift se nikad nije zaglavio i svaki put uredno kretao i zaustavljao na mom spratu. Za Uskrs sam stavio jednog zeca od čokolade na njeno auto u garaži. Slijedećeg dana smo se sreli pred liftom. Imao sam osjećaj da očekuje da nešto kažem, da pretpostavlja, da sam ja ostavio zeca. Ništa nisam rekao. Nisam imao hrabrosti. Poželjela mi je sretan Uskrs i pritisnula dugme za moj sprat. Jednog dana nakon Uskrsa je stajao kamion ispred zgrade. Ona je selila a ja joj nisam ni ime znao! To veče sam ostavio jednu crvenu ružu ispod brisača njenog auta. Slijedećeg dana njeno auto više nije stajalo na njenom mjestu u garaži i ja više nikad nisam vidio Crvenokosu.