Uvijek me je zanimalo zašto se ludnice zovu “duševne” bolnice. Može li duša biti bolesna i ako može, da li se može liječiti?
U jednoj takvoj “duševnoj” bolnici sam radio kao vozač nakon okončanja studija. Bolnica Jagomir nalazi se na periferiji Sarajeva. Odjeli su bili rasuti u više baraka i moj posao je bio razvoziti hranu iz kuhinje po barakama. Svaki dan sam vozio istu turu i nije bilo baš zanimljivo. Ponekad se znalo desiti da mi pacijenti iz zatvorenog odjela pjevaju “Oj šoferu dodaj gas, ne daj nikom ispred nas!”
Jedna pacijentica se znala postaviti uz ogradu i kad sam pored nje prolazio viknula bi: ”Šofer, šofer, vidi!” i podizala bi spavačicu preko glave. Ispod spavačice nije imala ništa.
Jednom sam se na pauzi zavalio u autu i kunjao. U jednom trenutku mi je bilo nešto čudno i otvorio sam oči. Sve je bilo zatamnjeno i na staklima su bila zalijepljena lica pacijenata. Pacijent sa pritisnutim nosem na staklu me je upitao: “Jarane, imaš’ jednu cigaru?”. Vrlo brzo sam bio budan.
U krugu bolnice je bio jedan kiosk gdje se moglo sjesti i popiti kava ili sok. U taj kiosk su dolazili i pacijenti sa svojim bolestima i sudbinama. Tu se svašta moglo čuti: kako se može preživjeti skok sa trećeg sprata, udar struje na trafo stanici…
Jednog dana je u kiosku sjedila nova pacijentica i prodorno me promatrala velikim okruglim očima.
Upitao sam je da li se možda od nekuda znamo. Ona reče da sve zna o meni.
-”A šta to ti znaš?”- upitah je.
– “Ti imaš jednu mladu curu, ali ne zadugo.”
Ja sam tada bio sa jednom “putericom”.
– “Šta još znaš?”
-”Ti ćeš uskoro ići negdje sa još trojicom i upoznaćeš jednu ženu sa smedjom kosom. Bićete dugo zajedno.”
-”Hoćemo li imati djece?”
-”Ti nećeš vidjeti svoju djecu. Umrijećeš u 42. godini”.
-”Hvala. Nemam više pitanja”
Nedugo nakon toga sam promijenio posao i tu pacijenticu nisam više nikad vidio. Moja veza sa “putericom” je ubrzo bila okončana. Na ljeto sam sa moja tri jarana otišao na more u Trstenik. Tamo sam upoznao jednu smedjokosu s kojom sam bio slijedećih 8 godina.
Svoju djecu nisam i neću vidjeti jer mi je tako grah pao. Imam jedno kumče na Haitiju koje sam samo na slikama vidio.
Sedam dana prije mog 42. rodjendana sam ležao u bolnici zbog problema sa srcem. Cijelo vrijeme sam osluškivao aparate da li daju ton u ritmu mojih otkucaja srca. Znao sam da ako ton više ne čujem, i ovaj put je pacijentica sa velikim okruglim očima imala pravo.
Ton nije utihnuo.
Objavljeno 03.09.2013
Neueste Kommentare